• Section: Arhiva - Category: Arhiva

U organizaciji Centra Tara

04. 07.2009. (subota) u 20,30 u zgradi Saveza samostalnih sindikata Hrvatske(Povjereništvo zadarske županije) F. Bianchija 2 (dvorana u prizemlju)(klikni za kartu grada)

HIRA RATAN MANEK, najpoznatiji "solarni" yogi na svijetu održat će predavanje o SOLARNOJ YOGI

Zgrada se nalazi na Poluotoku, pored carine

Cijena ulaznice je 15 kn

Evo sto je napisao Kresimir Misak o njemu na svom blogu:

OBJED OD SUNCA

Hira Ratan Manek - strojarski inženjer star preko 70 godina, iz južne indijske države Kerale koji NE JEDE VEĆ 13 GODINA.
Do sada je nekoliko puta dopustio da ga pregleda nacionalna i međunarodna zajednica liječnika. Međunarodni tim sačinjen od 21 doktora u Ahembadabadu (Gujarat, Indija) promatrao ga je 411 dana tijekom 2000. i 2001. godine, 24 sata na dan. Cijelo to vrijeme jedino što je unosio u sebe bila je voda - i sunčeve zrake. Endokrinolog dr. Navneet Shah u srpnju 2001. je zapisao: Svakoga dana mjeren mu je puls, pritisak krvi, disanje, temperatura, izlučivanje urina, težina itd., a hematološki i biokemijski testovi provođeni su periodično. ECG je mjeren redovito, provjera ultrazvukom, EEG, CT-sken i M.R.I.-sken mozga napravljeni su nakon jedne godine, a tim sastavljen od liječnika opće prakse, fizičara, kirurga, kardiologa, endokrinologa i neurologa redovito ga je i periodično pregledavao od prvog dana posta. Osim što je izgubio 19 kilograma u prva tri mjeseca i što su mu se smanjili puls i brzina disanja, nije bilo (s 18 na 10 udisaja u minuti) drugih medicinskih abnormalnosti.Nakon uzbuđenja koje je izazvalo otkriće u Ahmadabadu, Hira Ratan Manek je pozvan na Thomas Jefferson University i State University of Penn u Philadelphiji u SAD-u. Pod nadzorom je postio 109 dana, što je završilo 27. listopada 2001. Promatrana je i ispitivana njegova mrežnica, pinealna žlijezda (ili epifiza) te mozak, a snimljeno je i 700 fotografija tih organa.
Neki nisu jeli čak 20 i više godina. Zbog svega toga i NASA je pozvala Maneka na proučavanje. 130 dana je živio pod strogim nadzorom dok u srpnju 2002. godine znanstvenici NASA-e u izvještaju nisu potvrdili da je Manek zaista to vrijeme preživio samo na vodi i suncu. Američka svemirska agencija se nada da bi ta tehnika mogla biti korisna kako bi se na budućim svemirskim letovima riješio problem skladištenja i održavanja hrane. U prijevodu - nadaju se da bi se astronauti budućnosti mogli hraniti sunčevim svjetlom.
Amerikanci, kao poznati ljubitelji kratica, tu su pojavu nazvali HRM-fenomenom, po inicijalima njegova imena, te pokrenuli HRM-projekt koji se bavi pitanjem kako preživjeti samo od energije sunca.

IZVJEŠTAJ ENDOKRINOLOGA

Dr. Navneet Shah, endokrinolog, u srpnju 2001. zapisao je:

Medicinske provjere:Svakoga dana mjeren mu je puls, pritisak krvi, disanje, temperatura, izlučivanje urina, težina itd., a relevantni hematološki i biokemijski (temeljni i nekoliko složenijih) provođeni su periodično (mjesečno ili svakih 14 dana.). ECG je mjeren redovito, provjera ultrazvukom, EEG, CT-sken i M.R.I.-sken mozga napravljeni su nakon jedne godine, a tim sastavljen od liječnika opće prakse, fizičara, kirurga, kardiologa, endokrinologa i neurologa redovito ga je i periodično pregledavao od prvog dana posta. Osim što je izgubio 19 kilograma (u prva tri mjeseca, nakon toga daljnjeg gubitka težine nije bilo) i što su mu se blago smanjili puls i brzina disanja (s 18 na 10 udisaja u minuti), nema drugih medicinskih abnormalnosti, što je zapanjujujuće. Čak su i mentalne funkcije i funkcije mozga potpuno normalne. Jedva da ima ikakvih nalaza vrijednih spomena. Stolicu je prestao imati nakon 16. dana posta, a proizvodnja urina se održava na oko 600 do 800 kubičnih centimetara. Šećer u krvi je 60 do 90. Nema acetona. Svi drugi parametri su normalni.>

Intervju objavljen u časpisu "Svjetlost" sa Hirom Ratanom Manekom možete pročitati na:
http://www.svjetlost-online.com/content/view/118/31/

Više o Solarnoj Yogi

Tijekom stoljeća i diljem svijeta, Sunce je imalo dominantnu ulogu u religioznom štovanju, kulturi i mitologiji. Neki su čimbenici vjerovanja slični u svim religijama, u bilo kojoj zemlji ili klimatskom pojasu. Sunce je oduvijek bilo smatrano izvorom energije i vitalnosti. Utjecaj Sunca na naš život vezuje se uvijek uz sreću, zdravlje i mentalnu živahnost. Esencija ili bit Sunca koje se zaziva ista je i daje životu kvalitet, energiju i moć iscjeljenja.

Dobrobit od umjerenog izlaganja tijela sunčevoj svjetlosti dobro je potkrijepljena znanstvenim istraživanjima zapadne medicine. Međutim, postoji jedan, za mnoge neobičan način crpljenja životne energije od Sunca, a to je direktno gledanje u Sunce ('sungazing') ili kako se još naziva, solarna yoga. Mnogi su se iznenadili kada su u emisiji 'Na rubu znanosti' vidjeli indijskog gurua, koji može gledati u Sunce i više od 40 minuta, a da pritom nema nikakvog štetnog utjecaja na vid. I ne samo to. Svakodnevno gledanje u Sunce, u potpunosti zamjenjuje potrebu za hranom, tako da praktikant solarne joge nema potrebe za uzimanjem obroka bilo kakve hrane, izuzev nešto malo tekućine.

Ovaj fenomen (nazvan HRM fenomen, po jednom od vodećih gurua ove vrste joge, Hiri Ratan Maneku) neki objašnjavaju kao strujanje primordijalne Qi energije (ili prane) kroz oči i čakre, te spremanje ove energije u tijelu. Postoji nekoliko hipoteza o tome, kako dolazi do HRM fenomena. Sam guru Hira Manek veli da su stanice ljudskog tijela foto-voltične, baš kao i ćelije kod solarne ploče. Kada jednom počnete njegovati stanice, da mogu koristiti sunčevu snagu, možete stvarati energiju potrebu za vaše tijelo od sunčeve svjetlosti. Što god jeli, to je tek sekundarni izvor energije, zato jer svi oni crpe svoje resurse od sunčeve svjetlosti.

Ova joga praksa, mada potječe iz Indije i Tibeta, također je prisutna u drugim religijskim tradicijama, a posebno u vezi štovanja Sunca kao božanstva. Pored Indije i Tibeta, gdje se prakticira barem zadnjih 400 godina, nju možemo naći kod domorodačkih američkih kultura, kako kod sjevernoameričkih plemena, tako i u starim tradicijama središnje i južne Amerike – kod Maja, Azteka i Inka. Zabilježena je također u Kini, u okviru taoističkih unutrašnjih vježbi (Qi Gong), a postoje neki izvještaji i o tome da su gledanje u sunce prakticirali i u drevnom Egiptu.